Doc. dr. sc. Ivana Goić Barišić: Genitalna HPV infekcija sve učestalija spolno prenosiva bolest

Doc. dr. sc. Ivana Goić Barišić: Genitalna HPV infekcija sve učestalija spolno prenosiva bolest

by Urednik, 3. listopada 2016.

Što je to HPV? Kako se prenosi? Mogu li od njega bolovati i muškarci? Može li se uspješno izliječiti? Odgovore na ova pitanja saznajte u tekstu doc. dr. sc. Ivane Goić Barišić, specijalistice medicinske mikrobiologije s parazitologijom.

Humani papiloma virus (HPV) je naziv za porodicu DNK virusa široko rasprostranjenih u populaciji. Ova porodica virusa obuhvaća više od 100 genski različitih tipova virusa (genotipova) koji, ovisno o tipu, uzrokuju nastanak dobroćudnih i zloćudnih promjena kože i sluznica. Infekcije koje uzrokuju humani papiloma virusi možemo podijeliti na kožne i genitalne. Za otkriće uzročne povezanosti HPV i karcinoma vrata maternice njemački znanstvenik Harald zur Hausen je 2008. godine dobio Nobelovu nagradu za medicinu i fiziologiju.

Kožne HPV infekcije

Kožne HPV infekcije proširene su u obliku kožnih bradavica po cijelom svijetu, a najčešće među djecom i omladinom. Neka zanimanja, poput radnika u mesnoj industriji i preradi ribe izložena su većem riziku od pojave bradavica. Kožne bradavice prenose se direktnim kontaktom sa zaraženom kožom ili sluznicom, a najčešća lokalizacija su prsti ruku ili šake, stopala i dijelovi lica. Osim estetskog, ne predstavljaju veći zdravstveni problem, a često prolaze i bez ikakvog liječenja.

Za odstranjivanje dugotrajnih kožnih oblika najčešće se primjenjuje krioterapija tekućim dušikom ili dioksidom i elektrokoagulacija, a rjeđe kirurško odstranjivanje.

Genitalna (spolna) HPV infekcija

Genitalna HPV infekcija je spolno prenosiva bolest čija je učestalost u svijetu u porastu, osobito među mlađim, spolno aktivnim osobama oba spola.

Više od 30 tipova humanih papiloma virusa prenosi se spolnim putem i mogu inficirati spolne organe žena i muškaraca: kožu penisa, vulve (područje oko rodnice), međice i područja oko anusa, sluznicu rodnice (vagine), grlića maternice (cerviksa) i uretre.

Neki od tipova spolno prenosivih HPV-a mogu uzrokovati dobroćudne genitalne bradavice (kondilomi) i manje promjene u citoloÅ¡kom pregledu stanica vrata maternice (PAPA test) i nazivaju se genotipovima “niskog rizika“.

“Visokorizični tipovi“ HPV-a mogu uzrokovati pojavu zloćudnih novotvorina (karcinoma) vrata maternice, vanjskog spolovila, rodnice, penisa ili anusa.

Genitalna HPV infekcija prenosi se spolnim odnosom i kontaktom. Većina primarnih infekcija ne uzrokuje smetnje niti znakove upale pa stoga većina zaraženih osoba nije svjesna vlastite infekcije i može je prenijeti svom spolnom partneru. HPV virus djeluje na stanicu domaćina na način da se jedan dio vlastite virusne DNK ugradi u humani genom stanice, potičući nekontrolirano dijeljenje stanica. Virus na taj način može biti prisutan u inficiranim stanicama više godina, ali se može i spontano ukloniti vlastitim obrambenim mehanizmima organizma.

Postoji li lijek za HPV infekciju?

Budući da nema specifičnog lijeka za HPV infekciju, sretna je okolnost da u većine zaraženih osoba dolazi do spontanog prirodnog samoizlječenja (50-80 posto) koje uvelike ovisi o stanju imunološkog sustava inficirane osobe. Kronična HPV infekcija povisuje rizik nastanka raka vrata maternice za 65 puta, a kod onkogenih visokorizičnih tipova (16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56) i za 130 puta. Slabljenje imunološkog sustava uslijed stresa, loše prehrane, uživanja alkohola i pušenja može biti razlogom promjena u imunološkom odgovoru, koje mogu potaknuti aktivnost virusa. Osoba bilo koje životne dobi može se ponovo zaraziti nakon spolnog odnosa s inficiranim partnerom.

Dijagnoza HPV infekcije kod žena podrazumijeva ginekološki pregled prilikom kojeg se posebnim četkastim brisom uzima uzorak za molekularnu mikrobiološku pretragu, kojom dokazujemo prisutstvo i genotipove virusa. Kod muškaraca uzorak za dijagnostiku HPV infekcije je bris uretre.

Za sada ne postoji specifično protuvirusno liječenje HPV-genitalnih infekcija, a sam postupak liječenja složen je i ovisi o zdravstvenom stanju zaražene osobe (dob, opće zdravstveno stanje, oblik, veličina i lokalizacija promjena, promiskuitetno ponašanje itd.) Genitalne bradavice (kondilomi) se mogu ukloniti kirurškim putem (laserom, krioterapijom, LEEP-om), ili se premazuju različitim kemijskim sredstvima (lokalnom aplikacijom 10-25 posto otopine podofilina). Unatoč bilo kojem primijenjenom postupku, HPV infekcija ne može se izliječiti u potpunosti.

Posljednjih godina na europskom, a i hrvatskom tržištu, dostupne su dvije vrste cjepiva protiv genitalne HPV infekcije, i to četverovalentno i dvovalentno cjepivo.

Oba cjepiva temelje se na primjeni tzv. virusima sličnih čestica (engl. viral-like particles) koja predstavljaju umjetno napravljene dijelove virusa sastavljene iz rekombinantnih virusnih bjelančevina. Ovakve virusima slične čestice ne sadrže virusnu DNK, ne mogu zaraziti humane stanice, ne mogu se razmnožavati u stanicama i uzrokovati bolest.

Četverovalentna vakcina sadrži virusima slične čestice nisko rizičnih genotipova 6 i 11, te visoko rizičnih genotipova 16 i 18. Dvovalentno cjepivo sadrži samo dva najčešća genotipa visokog rizika (16 i 18). Trajanje zaštite nakon provedenog kalendara cijepljenja nije u potpunosti poznato i štiti samo od genotipova virusa koje sadrži cjepivo, ali s obzirom na dosadašnje rezultate objavljenih istraživanja, klinička učinkovitost traje najmanje pet godina. Stoga i nadalje kao najuspješniji način sprječavanja infekcije je odgovorno spolno ponašanje i dugotrajna, uzajamno monogamna veza partnera koji nisu inficirani.

Doc. dr. sc. Ivana Goić Barišić, dr. med.
Specijalistica medicinske mikrobiologije s parazitologijom

 

Izvor: Ordinacija.hr,  11.5.201.

Facebook Comments