Dr. Tešović: Tek su se uvođenjem cjepiva neke bolesti iskorijenile

Dr. Tešović: Tek su se uvođenjem cjepiva neke bolesti iskorijenile

by Urednik, 6. prosinca 2016.

Doc. dr. Goran Tešović, pročelnik Zavoda za infektivne bolesti djece Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” kaže kako aktivisti protiv cijepljenja u Hrvatskoj nisu toliko jaki kao u nekim zapadnim zemljama, gdje je broj protivnika cijepljenja sve veći. Razlog je tomu, smatra infektolog, što ljudi vjeruju pogrešnim interpretacijama o nuspojavama i potencijalnim štetnostima cijepljenja. Smatraju kako zdravstvena mjera cijepljenja nanosi više štete nego koristi.

Nevjerojatno je, dodaje, da se i dio medicinske struke odriče važne uloge cijepljenja stanovništva u smanjenju obolijevanja od zaraznih bolesti, pa čak i iskorjenjivanju pojedinih, poput dječje paralize. Dio pokreta koji se bori protiv cijepljenja ističe kako je pad incidencije zaraznih bolesti posljedica prirodnih zbivanja pa bi se zato njihova učestalost smanjila i bez uvođenja cijepljenja. Docent Tešović smatra kako se u toj problematici zapravo manipulira činjenicama koje se subjektivno tumače. Ne može se zanijekati, kaže on, da su se zarazne bolesti i prije uvođenja cijepljenja nemalo prorijedile zbog poboljšanja materijalnih i higijenskih uvjeta, ali tek su se uvođenjem cijepljenja pojedine i iskorijenile. Ističe kako je tek uvođenjem procjepljivanja stanovništva broj zaraznih bolesti počeo opadati.

Postupno uvođenje cjepiva

Navodi kako je cijepljenje protiv tuberkuloze započelo početkom 20. stoljeća, nakon čega je početkom dvadesetih uvedeno procjepljivanje protiv difterije, a tridesetih i protiv hripavca. U Hrvatskoj je sredinom pedesetih godina prošlog stoljeća započelo cijepljenje protiv dječje paralize, a 1959. godine stanovništvo se procjepljivalo protiv hripavca. Devet godina poslije uvedeno je cijepljenje protiv ospica, a sedamdesetih protiv zaušnjaka i rubeole. Svojedobno je u Hrvatskoj cjepivo protiv zaušnjaka, prisjeća se liječnik, uzrokovalo pojavu meningitisa u jednom slučaju na tisuću cijepljenih. Ta se dokazana pojava u društvu dugo negirala, kaže on, ali dodaje kako se spomenuto cjepivo danas više ne upotrebljava. Jednako tako, prije su se djeca u Hrvatskoj cijepila cjepivom što je sadržavalo cjelostaničnu komponentu hripavca koja je bila prilično reaktogena, a danas se procjepljuju suvremenim i niskoreaktogenim cjepivom di-te-per. Sporna cjepiva više nisu u upotrebi, kaže infektolog, napominjući ozbiljnost epidemiološke problematike necijepljenja koju pojedinci olako shvaćaju.

Nedvojbene činjenice

“Svoje stavove pripadnici medicinske struke trebali bi bazirati na nedvojbenim činjenicama, a problematikom aktivne imunizacije djece treba se baviti onaj komu je to isključivi predmet rada. Prije iznošenja javnih stavova valja biti siguran da je ono o čemu se govori i znanstveno dokazano, jer sve ostalo nanosi štetu”, kaže dr. Tešović i dodaje kako su cjepiva imunizacijskog programa Hrvatske sigurna.

Nadalje objašnjava kako je pokret protiv cijepljenja zapravo nastao krajem 70-ih godina nakon nekoliko švedskih slučajeva encefalopatije utvrđenih nakon cijepljenja. U to su se vrijeme i u Italiji i Japanu javili glasovi protivnika cijepljenja protiv hripavca te protiv prvotnog oblika svinjske gripe 1976. godine također u Japanu. Tada su zabilježeni slučajevi oboljelih od Guillain-Barréova sindroma, imunosnog procesa potaknutog najčešće živim uzročnikom koji je “krivac” za demijelinizaciju perifernih živaca. Sva su ta cjepiva bila proizvedena tehnologijom koju danas smatramo zastarjelom, kaže dr. Tešović, dodajući kako su djeca u Japanu u to vrijeme bila cijepljena cjelostaničnim cjepivom protiv gripe koje se ne rabi već desetljećima. Te slučajeve pripadnici pokreta protiv cijepljenja spominju anegdotski, kao i navodne pojave multiple skleroze zbog cijepljenja protiv hepatitisa B, gdje nije dokazana uzročno-posljedična veza.

Ako je cijepljen veći broj ljudi, kaže liječnik, smanjuje se rizik obolijevanja neprocijepljenih. Upozorava kako se može očekivati porast oboljelih i od zaraznih bolesti poput ospica ili hripavca ako pokret protiv cijepljenja uspije odgovoriti deset posto roditelja od procjepljivanja djece. Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti cijepljenje predviđa kao obvezno (nepoštovanje zakona sankcionira se novčanim kaznama od dvije tisuće kuna), a liječnici bi roditelje koji odbiju cijepljenje trebali prijavljivati sanitarnoj inspekciji, a ona nadležnom sudu.

Izvor: www.roditelji.hr, 15.4.2013.

Facebook Comments