Dr. Matija Čale Mratović: Ono što protivnici cijepljenja nude nisu argumenti

Dr. Matija Čale Mratović: Ono što protivnici cijepljenja nude nisu argumenti

by Urednik, 24. travnja 2017.

Kod nas se antivakcinalna kampanja razvila tek zadnjih godina pa je procijepljenost starije djece općenito bolja od procijepljenosti mlađe, kazala je za portal Dubrovnikpress.hr voditeljica Odjela školske medicine u Dubrovniku dr. Matija Čale Mratović. U zadnje vrijeme sve prisutnija je antivakcinalne kampanja uz koju se znanstveno neutemeljenim stavovima šire strahovi od nuspojava cijepljenja.

Povod je to upravo za kratki razgovor s dr. Čale Mratović, koja je kazala više o procijepljenosti dubrovačke djece, ali i nedvosmisleno poručila kako nema racionalnog objašnjenja za objasniti kako su oni koji su nekoć cijepili djecu odjednom postali protivnici vakcine.

Dubrovnik uz Split jedan od najugroženijih gradova u RH

Dakle, što se tiče statističkog prikaza, dr. Čale Mratović je rekla:

– Protiv bolesti difterije, tetanusa i dječje paralize ukupno je u županiji cijepljeno tek 91 posto učenika osmih razreda. Međutim kad pogledamo razlike između regija u županiji, onda vidimo da ih je u dolini Neretve cijepljeno 98 posto, a u Gradu Dubrovniku tek 90 posto. Da bi se postigla sigurna zaštita od širenja epidemije od neke bolesti potrebno je procijepiti 95 posto populacije. S drugim cjepivima i u mlađoj dobi situacija je još puno gora. Tako je npr. procijepljenost s cjepivom protiv ospica, zaušnjaka i rubeole u prvom razredu osnovne škole u dolini Neretve 98 posto, a u Gradu Dubrovniku tek 80 posto – pojasnila je Čale Mratović.

– U predškolskoj dobi je situacija još lošija. S cjepivom protiv difterije, tetanusa i kučjeg kašlja primovakcinirano je 78 posto djece, prvo docjepljivanje dobilo je 59 posto, a drugo docjepljivanje tek 39 posto djece. Cjepivom protiv ospica, zaušnjaka i rubeole cijepljeno je tek 56 posto predškolske djece. Navedene stope procijepljenosti čine nas uz grad Split najugroženijim gradom u Hrvatskoj za moguće širenje epidemije u slučaju da u naš grad dođe osoba zaražena npr. difterijom, dječjom paralizom. Ili drugom bolesti protiv koje se cijepimo. Ovu situaciju treba promatrati i u kontekstu izbjegličke krize koja ovaj rizik dodatno značajno povećava- objasnila je doktorica Čale Mratović.

Čim prestanemo s cijepljenjem, otvaraju se vrata epidemiji

Odgovorila je na pitanje kakve posljedice može imati dijete koje ne primi potrebnu vakcinu.

– Dijete koje nije cijepljeno protiv neke bolesti nije zaštićeno protiv te iste bolesti. Nedavno smo imali veću epidemiju ospica u Rumunjskoj s nekoliko smrtnih slučajeva. Pred dvije godine u Hrvatskoj je bila epidemija ospica s preko 200 oboljelih, a samo pukim slučajem nije se proširila u našoj županiji, a pitanje je što bi se dogodilo da jest. Primjera radi u petogodišnjem razdoblju prije uvođenja cjepiva u Hrvatskoj je od bolesti protiv kojih cijepimo: difterija, tetanus, kučji kašalj, dječja paraliza, ospice, zaušnjaci, rubeola i hemofilus influenzae; oboljelo oko 44 tisuće osoba, uglavnom djece, a od čega ih je umrlo 155. U petogodišnjem razdoblju od 2006.. do 2011. godine oboljele su samo 192 osobe i samo je jedna osoba umrla od tetanusa, kazala je dr. Čale Mratović.

– Mnogi roditelji vjeruju da tih bolesti više nema i da nema potrebe cijepiti djecu. Istina je zapravo da niti jedan uzročnik infektivnih bolesti protiv kojih se cijepimo, s izuzetkom virusa variole, nije nestao iz svojeg prirodnog habitata, dakle čovjeka, okoliša. Tih bolesti nema upravo zato jer cijepimo djecu. Čim prestanemo s cijepljenjem, kolektivni imunitet pada i otvaraju se vrata epidemiji. Potrebno je samo da dođe netko tko je zaražen određenom bolešću u nezaštićenu populaciju pa da epidemija krene. Pa mi danas imamo bolesti koje su nekad bile bolesti tropskog pojasa, koje su došle iz udaljenih krajeva svijeta. Kako možemo vjerovati da smo zaštićeni od dječjih bolesti koje haraju u našem susjedstvu, riječi su dr. Čale Mratović.

Cjepiva su zapravo vrlo sigurna

No, što ona misli o ovoj kampanji usmjerenoj protiv cjepiva? Kaže kako je došla kod nas sa zapada, dok je u Sjedinjenim državama počela davno prije.

– Mislim da su tome značajno pridonijele društvene mreže, a interesi i razlozi su vjerojatno vrlo šaroliki. Počelo se s pričom oko autizma i cjepiva MRP, odnosno cjepiva protiv ospica, zaušnjaka i rubeole. S jedne strane istraživanje koje je navodno dovelo u uzročno posljedičnu vezu autizam i cjepivo nije se uspjelo ponoviti od strane drugih istraživača što je uopće preduvjet za valjanost nekog istraživanja, a s druge strane dokazan je jasan osobni financijski interes ljudi uključenih u tu aferu, tvrdi dr. Čale Mratović.

Brojna su kasnija istraživanja, ali i praćenja pojavnosti autizma u sredinama gdje se djeca cijepe i tamo gdje se ne cijepe opovrgla ovu hipotezu o uzročno-posljedičnoj vezi cijepljenja i autizma, ali to nije utjecalo na samu kampanju i strah ljudi koji se dalje širio i na ostala cjepiva, objasnila je dr. Čale Mratović, dodajući kako je „opće nepovjerenje u institucije i autoritete bilo koje vrste koje je također prisutno zadnje desetljeće vjerojatno dodatni čimbenik koji održava ovakvo stanje“.

Ipak, malo pomalo sve više je onih koji zaista postaju uvjereni kako je cjepivo – loše. Ima li u takvom stavu barem imalo istine?

– Prvo, svaki lijek ima nuspojave, od lijeka protiv temperature do cjepiva. U opisu nuspojava jednog antibiotika spominje se oštećenje vida, oštećenje sluha uključujući gluhoću, upala gušterače, promjena boje jezika, upala i zatajenje jetre, značajno oštećenje jetre, akutno zatajenje bubrega, upala bubrega. No, još nije krenula kampanja protiv antibiotika. Do nedavno su upravo roditelji bili ti koji su nastojali da njihovo dijete dobije antibiotik po svaku cijenu, objasnila je.

– Za cjepiva možemo reći da su zapravo vrlo sigurna. Blage nuspojave kratkog trajanja koje prolaze spontano bez posljedica, npr. lokalna reakcija na mjestu primjene, javljaju se vrlo često, u više od 10 posto cijepljene djece. U rasponu često, tj. manje od 10 posto do rijetko, manje od 1 posto, javljaju se nuspojave poput osipa, povišene tjelesne temperature, gastrointestinalnih smetnji, bolova u mišićima i kostima, razdražljivosti i nesanice. Moguće su i nuspojave poput neutješnog plača, hipotono – hiporesponzivne epizode ili febrilnih konvulzija, ali sve navedene nuspojave prolaze bez ikakvih posljedica. Vrlo rijetke nuspojave mogu ostaviti trajne posljedice npr. Guillain-Barre sindrom i brahijalnog neuritisa, priča dr. Čale Mratović.

– Učestalost ovih ozbiljnih nuspojava je vrlo niska, za neke toliko niska da se ne može sa sigurnošću utvrditi povećava li cijepljenje uopće rizik javljanja tih stanja, tj. jesu li doista posljedica cijepljenja poput Guillain-Barre sindroma. Anafilaktička reakcija poput anafilaktičke reakcije na penicilin je reakcija koja može ugroziti život, ali je izuzetno rijetka. Postvakcinalni poliomijelitis je nuspojava koju smo u prošlosti dok se koristilo oralno polio cjepivo mogli očekivati učestalošću 1 na milijun. Danas se u Hrvatskoj više ne koristi oralno već intramuskularno cjepivo, pa tako više ne možemo očekivati ni ovu nuspojavu, precizirala je dr. Čale Mratović.

Roditelji zbunjeni i u strahu zbog antivakcinalne kampanje

Rekla je i što misli o argumentima koje zastupaju protivnici cjepiva.

– To što protivnici cijepljenja nude nisu argumenti, to su indicije, stavovi, hipoteze često izvedene iz pogrešnih interpretacija znanstvenih činjenica. Po tome je posebno poznata dr. Lidija Gajski. Karakteristika argumentiranja „antivakcinalaca“ je stalno mijenjanje hipoteze. Kad se jedna hipoteza pokaže netočna onda se stvara nova i tako unedogled. Mnogi roditelji mi dođu s argumentom da u europskim zemljama cijepljenje nije obvezno. Kad im kažem da je to točno, ali je točno i to da je u njima procijepljenost bolja nego u našoj zemlji nemaju odgovor, navodi dr. Čale Mratović.

Otkrila je i svoj osobni stav prema roditeljima koji ne žele cijepiti svoju djecu, odgovorivši i na pitanje radi li se tu o neodgovornom ponašanju roditelja. Pojasnila je kako „suvremeni mediji su danas postali osnovni izvor informacija kojem se vjeruje, pa time igraju veliku ulogu u stvaranju mišljenja i stavova o nečemu“.

– Svi smo svjedoci kako naslov u nekim vijestima i sadržaj nerijetko nemaju puno zajedničkog ili tvrde ponekad čak i dvije posve suprotne stvari, ali jedan veliki dio ljudi će zapamtiti, reagirati pa čak i stvoriti stav samo na temelju naslova. Ne bi rekla da se radi o neodgovornom ponašanju roditelja. Vjerujem da roditelji uvijek žele najbolje za svoju djecu. Roditelji su preplavljeni prijetećim porukama antivakcinalnih kampanji, zbunjeni su, u strahu i nemaju dovoljno predznanja da bi sami donijeli zaključak o svemu što čuju. Osobno sam svjedok kako roditelji danas, čim dijete dobije neku bolest pripišu je cijepljenju čak i u slučajevima kad je posve jasno da bolest ni na koji način nije mogla biti povezana s cijepljenjem ili kad se dokaže uzročnik bolesti. S druge strane neka druga stanja vrlo opasna za zdravlje djece ni malo ih ne zabrinjavaju npr. debljina i konzumiranje alkohola, rekla je dr. Čale Mratović.

– Kad bi bilo dovoljno pročitati nekoliko tekstova i imati znanje o nečemu onda nam ne bi trebali fakulteti. Često roditelje upućujem na web stranice na kojima postoje informacije o posljedicama necijepljenja kao što je epidemija difterije u zemljama bivšeg Sovjetskog saveza, ali oni to jednostavno ne čuju. Kao posljedica antivakcinalnih kampanja, roditelji koji su sami uredno cijepljeni, svoju su djecu uredno cijepili sve do predškolske dobi, odjednom postaju zagovornici necijepljenja. To je teško racionalno objasniti. Jedan od razloga straha roditelja je možda opće nepovjerenje koje vlada prema svemu. Na druge stvari ne mogu utjecati, ali na ovo mogu, to im vjerojatno daje određeni osjećaj kontrole, govori i nastavlja:

– Kad smo imali domaće cjepivo onda su se željeli cijepiti stranim jer naše nije dobro. Sad kad cijepimo stranim cjepivom sad kao razlog navode obrazloženje da nemaju povjerenja u strana cjepiva. Kako sve ovo objasniti racionalno? Nema racionalnog objašnjenja. Ja uvijek razgovaram s roditeljima i pokušavam ih uvjeriti u dobrobiti cijepljenja. Ja sam svoje dijete uredno cijepila čak i protiv bolesti koje tada još nisu bile u kalendaru cijepljenja. Sama sam također primila nekoliko cjepiva u odrasloj dobi. Između dobrobiti koju cijepljenje donosi i moguće štete ja nemam niti malo dileme – zaključila je za portal voditeljica Odjela školske medicine u Dubrovniku dr. Matija Čale Mratović.

Izvor: www.dubrovnikpress.hr, 19.04.2017.

Facebook Comments