Što je HPV i kako ga možemo spriječiti?

Što je HPV i kako ga možemo spriječiti?

by Urednik, 7. rujna 2018.

Zašto je značajna infekcija humanim papiloma virusom?

Infekcija humanim papilomavirusom (HPV) je najčešća virusna spolno prenosiva infekcija. Danas je poznato oko 150 genotipova HPV-a, od kojih 40 mogu uzrokovati infekcije u genitalnoj regiji. Među njima razlikujemo dobroćudne (tipove niskog rizika) koji uzrokuju virusne bradavice ili kondilome  i potencijalno zloćudne (tipove visokog rizika) koji uzrokuju promjene na sluznici spolnih organa te mogu uzrokovati I rak vrata maternice, rak rodnice, stidnice, perianalnog područja ili rak penisa.  Upravo mogućnost nastanka raka u stanicama koje su zaražene HPV-om je znanstvena spoznaja koja tu zarazu čini tako važnom i zbog koje se o HPV-u toliko govori.

Kako se prenosi HPV infekcija?

HPV infekcija se najčešće prenosi intimnim kontaktima u svim vrstama spolnih odnosa (vaginalni, analni, oralni), no moguć je prijenos i izravnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluznicom. Potpuni spolni odnos nije nužan za prijenos virusa, upravo zbog toga jer se on može nalaziti na sluznicama perigenitalnog područja. Virusi se mogu prenijeti i prstima ili zaraženim predmetima za intimnu uporabu. Uporaba kondoma se preporučuje kao zaštita protiv HPV infekcije, iako nije potpuno učinkovita. Postoje slučajevi u kojima je zabilježena infekcija sluznice dišnog sustava i očiju, no najveće i najčešće zaraženo područje je upravo genitalno područje.

Postoje li jasni znakovi da je osoba zaražena HPV-om?

Nema jasnih znakova koji bi upućivali na zarazu HPV-om i većina ljudi koji su nosioci HPV-a ne znaju da su zaraženi. Virus živi u stanicama kože ili sluznice i obično ne izaziva simptome i zaražena osoba najčešće ne zna da je zaražena ni da je potencijalni prijenosnik HPV infekcije. HPV zaraza dobivena od partnera može godinama ostati u latentnom, klinički neaktivnom stadiju, a da ne uzrokuje osim nikakvu bolest. Nakon više godina latencije može prijeći u klinički aktivnu infekciju i u progresiju promjena na sluznicama i koži.

Kako izgledaju kondilomi (genitalne bradavice)?

Jedna od najčešćih spolno prenosivih infekcija HPV-a su šiljasti kondilomi ili bradavice anogenitalnog područja. S njihovim se nastankom povezuju HPV genotipovi 6 i 11, koji su tipovi „niskog rizika“ i pojava kondiloma nije povezana s mogućim zloćudnim promjenama na vratu maternice ili drugom genitalnom području. Tipično se pojavljuju u mlađoj spolno aktivnoj populaciji iako se mogu javiti u svako životno doba.

Na genitalnom području (oko rodnice, penisa, skrotuma ili anusa) pojavljuju se male ružičasto-bjelkaste tvorbe koje su mekane, vlažne, uzdignute ili ravne. Inače sitne tvorbe mogu se u nekim slučajevima spajati na rektalnom ili perianalnom području u velike mase, nalik cvjetači. Kondilomi su u većine bolesnika bez simptoma, ali je moguće pečenje i bolna osjetljivost, a većina pacijenata ima manje ili veće psihičke poteškoće. Kako se o samom tijeku bolesti, osobito u supkliničkim slučajevima, ne zna dovoljno, rezultati nekih praćenja pokazali su da je moguće i spontano povlačenje lezija u 10 do 20% slučajeva u razdoblju od 3 do 4 mjeseca.

Kondilomi su spolno prenosiva infekcija i pri liječenju uvijek treba uzeti u obzir oba partnera. Pri spolnim odnosima je obvezna uporaba kondoma. Kako specifičnog protuvirusnog lijeka nema, liječenje se sastoji u uklanjanju onih promjena kože i sluznice koje su znak aktivne HPV infekcije. Terapija je dugotrajna, postupci se moraju ponavljati, rezultati su ponekad dosta skromni, a recidivi mogu biti česti.

Može li se Papa testom utvrditi da je osoba zaražena HPV-om?

Papa test je jedan od najvažnijih postupaka u preventivi uopće i do danas je najčešće upotrebljavan test za uočavanje mogućih promjena na sluznici vrata maternice. Papa testom se utvrđuju citološke promjene na sluznici vrata maternice i prema stupnju težine promjena procjenjuje se uznapredovalost procesa oštećenja i mogućih zloćudnih transformacija stanica. Podjela težine nalaza ima više. Jedna od podjela razlikuje normalan nalaz, atipične skvamozne stanice neodređenog značenja, promjene niskog te promjene visokog intenziteta. Često se primjenjuje i podjela koja osim normalnog nalaza razlikuje CIN (cervikalna intraepitelijalna displazija) prvog, drugog i trećeg stupnja. Sam Papa nalaz ne utvrđuje prisustvo HPV-a. Citološki nalaz samo posredno prisustvom cervikalne displazije i promjenama na stanicama upućuje na HPV infekciju. Stoga utvrđivanje dijagnoze kod žene uključuje uvijek kliničku, kolposkopsku i mikroskopsku pretragu. Kako bi se što preciznije utvrdilo o kojem se tipu virusa radi danas se upotrebljavaju i tehnike identifikacije virusnog genoma.

Osim Papa testa danas se primjenjuje i postupak tekućinske citologije koja preciznije utvrđuje stupanj promjena na stanicama, a ako je potrebno, prisutnost i tip HPV-a se može utvrditi iz istog uzorka. Praćenja su pokazala da se blagi oblik displazije u visokom postotku žena povlači kroz šest mjeseci do dvije godine i bez posebnog liječenja. No potrebne su redovite kontrole jer i taj oblik može napredovati do pravih zloćudnih promjena. Displazija srednjeg ili visokog stupnja zahtijevat će primjerenu terapiju i liječenje kojim se danas na uspješan način sprječava razvoj karcinoma vrata maternice.

Izvor: stampar.hr

U Hrvatskoj je dostupna prevencija infekcije HPV-om cijepljenjem. Cijepljenje protiv HPV-a besplatno je za sve dječake i djevojčice u osmim razredima osnovne škole, a provode ga nadležni timovi školske medicine.

Facebook Comments