Onkolog prof. EDUARD VRDOLJAK: Rak se ne događa drugima NEGO NAMA! Često je SMRTONOSAN, ali može biti i IZLJEČIV!

Kockamo se sa svojim zdravljem! Znate kako ljudi kod nas razmišljanju? Ja pušim, ali neću ja dobiti rak, nego on! Znam da će 30 posto ljudi umrijeti od raka, ali ja iako pušim neću biti među njima! Znači vjerujemo u odnos postotaka koji nam ne ide u prilog, vjerujemo da ćemo se izvući i riskiramo. Istodobno sa svim srcem i nadom igramo loto misleći da ćemo nešto dobiti iako su nam šanse doslovno milijarde puta manje. Nemjerljivo je veća vjerojatnost da ćemo prije dobiti rak nego dobitak na lotu!

On je hodajuća enciklopedija zdravlja i znanja o tome. Jedan je od vodećih onkologa u Hrvatskoj i šire. Može zazvučati pretenciozno, ali čovjek se kraj njega, kad priča o raku kao jednom, i zdravom životu, kao drugom ekstremu, osjeća malen i ranjiv. Sjedneš, slušaš i pokušaš upamtiti što više možeš. No u bujici njegovih misli teško se snaći. Svaku tezu odmah potkrjepljuje primjerom. Srećom postoji diktafon pa to snimiš i kad preslušaš to što je on rekao, sve zvuči nadahnuto i smisleno, djeluje toliko motivirajuće da pomisliš – da, i ja želim zdravo živjeti i ne želim premlad umrijeti od raka.

Prof. Dr. Eduard Vrdoljak, predsjednik Povjerenstva za izradu Nacionalnog plana borbe protiv raka, iza sebe ostavlja trag, brazdu, pametan će njome poći, budala će odmah odustati. Njegova filozofija života, naime, traži dosta razmišljanja, nešto više odricanja te puno odgovornosti i samokontrole. A tu, generalno, padamo. On je pak prvi čovjek u Hrvatskoj u borbi protiv raka. O tome govori s medicinske, zdravstvene, ali i iz svoje, osobne perspektive. Pametnima će popuniti rupe u znanju, plastično objasniti što napraviti u prevenciji bolesti koja je prečesto presmrtonosna. A ne bi moralo biti tako, kaže dr. Vrdoljak, prepun energije, strasti i neke neobjašnjive vitalnosti dok pričamo o bolesti koja doslovno ubija.

Ne možeš rak pobijediti vradžbinama

– Rak treba demistificirati i destigmatizirati. Trenutno čovjek koji oboli od raka sebe skriva od ostalih i misli da će od njega umrijeti. Rak, međutim, ne mora biti smrtonosna bolest. On je izlječiv. No ne može ga se pobijediti alternativnim lijekovima, vradžbinama, stavljanjem glave u pijesak. Ne, to je mit. To je krivo. Rak možemo pobijediti samo znanstvenom, kliničkom medicinom, ranim otkrivanjem i ako ga obgrlimo te prihvatimo kao dio našeg života. Otkrivanjem na vrijeme, zbog čega je melanom u Australiji primjerice izlječiv u 90 posto, je odličan početak protiv raka. Naš pristup je pogrešan, naš čovjek će reći – „ma nije to na meni melanom“, a bolest je više nego uznapredovala, vidljiva svakom osim onom koji je nosi i ne želi vidjeti, strah ga je spoznaje o postojanju raka.

– Koliko imate godina?

– Eto, 54. Odmah ću vam reći još jedan podatak. Visok sam 190 centimetara i težak 84 kilograma.

– Idealne proporcije.

-Da, takve da se, koliko god je to moguće, izbjegne tumor.

– Kako to mislite?

-Da ga se ne bi dobilo, moramo znati što ga uzrokuje. Moramo znati kod sebe prevenirati glavne čimbenike rizika.

– Koji su kod nas…

– Pušenje, i to s 30 posto. Baš sam nedavno govorio svojim studentima da je Hrvatska jedna od desetak, možda petnaestak država u svijetu koje u zadnjih desetak godina imaju prirast pušača.

– Tko je još u tom društvu?

– Bolje ne nabrajati, ali kad smo već spomenuli… Dakle, Zimbabve, Siera Leone… Naravno nijedna zemlja zapadnog svijeta – osim Hrvatske!

Nepušenje, prehrana i vježbanje

– Osim pušenja, što još spada u takozvanu primarnu prevenciju raka?

– Zdrava tjelesna težina. Zato sam vam napomenuo moju visinu i kilažu. Prekomjerna tjelesna težina je direktno povezana s rakom crijeva, bubrega, gušterače, tijela maternica… Zdravim načinom prehrane i tjelovježbom djelujemo na svoj stil života kojim sprječavamo dobivanje tumora.

– Vježbanje je, znači, isto tako važno. Nije to mit.

-Jako je važno. Osoba koja dobije rak dojke, a bavi se nekakvom tjelovježbom, ima više šanse da ga preživi. Odnosno, smrtnost je značajno manja.

– Zašto je to tako? Zato jer je tijelo u formi, kondicija je važna ili…?

– Vjerojatno tijelo ima bolju hormonsku ravnotežu, imunosni nadozor. Naš imunosni sustav je tu da se bori za nas i protiv naših neprijatelja. Jedan od tih neprijatelja je i rak. Po toj teoriji rak je posljedica neuspjeha imunološkog nadzora. Primjerice, ja baš kao i svi mi, imam svaki dan u svom organizmu novostvorene tumorske stanice, ali moj imunosni sustav ih prepozna i ubije.

– Pa kad ćete onda, po toj teoriji, dobiti rak?

– Onda kad sam, u nekom vremenu, imunološki kompromitiran.

– Kako biti jak, kako držati taj imunološki sustav dovoljno snažnim da se odupire raku?

– Kroz dobru, zdravu hranu i vježbu, ravnotežu duha i tijela.. I to vam je zdrav život. Tako držimo imunološki sustav pojedinca na najboljoj mogućoj razini.

– Kako vi živite?

-Nastojim zdravo živjeti i jesti.

– Što jedete?

– Sve. Trudim se nabaviti zdravu hranu, voće, povrće i meso.

Trudim se dobiti voće i povrće iz izvora koji ih pretjerano ne prskaju. Kokoši, naprimjer, kupujem u Slavoniji, u selu Dražu. Pršut se trudim kupiti kod poznate osobe koja svinje uzgaja na prirodan način.

– Puno jedete.

– Čak i ne. Mislim da nas količina hrane koju previše unesemo oštećuje. Dvije su pogreške što se tiče hrane. Jedna je unositi kancerogenu hranu punu pesticida, insekticida, konzervansa…

Kao populacija smo generalno rečeno značajno izloženi takvim otrovima iz hrane.

– Koliko si ozbiljan čovjek može dozvoliti zdravu hranu?

– Evo srdele, što svi znamo ili bi trebali znati – zdrava, a nije skupa. Ne mora zdrava hrana uvijek biti i skupa.

– Naručili ste coca colu. Nije baš zdravo.

– Ovo je light, zero. Problem je coca cole što se s njom pretjeruje, poglavito u verziji s šećerom u njoj. Tako, na litru popijene coca cole se unese oko 500 kalorija, potuno neprimjetno.

No vratimo se hrani. Drugi njen problem je prekomjerni unos, kalorijskog opterećenja i onda dolazi do prevelikog izgaranja. Poslužit ću se automobilskom terminologijom. Kad autoputom voziš na 2000 okretaja normalnom brzinom od 120 kilometara na sat, potrošit ćeš značajno manje goriva i značajno manje ćeš oštetiti motor nego kad voziš na 5000 okretaja i 200 kilometara na sat.

 

Izvor: Glas Istre

 

2019-07-01T15:45:24+01:001. srpnja 2019|Rubrika: Izdvojeno, Riječ stručnjaka|Oznake: , , , , |